Poremećaj depersonalizacije i kako ga prevazići
Poremećaj depersonalizacije je psihološko stanje koje uzrokuje da se osoba osjeća "odvojeno" od sebe. Mnogi ljudi ga opisuju kao osjećaj da posmatraju život izvan svog tijela, osjećaj da njihovo tijelo ili um nisu u potpunosti njihovi ili doživljavanje osjećaja nalik snu. Ova iskustva mogu biti vrlo zastrašujuća, zbunjujuća i iscrpljujuća, posebno ako se ponavljaju ili traju dugo vremena. Ovaj članak govori o tome šta je poremećaj depersonalizacije, njegovim simptomima, uzrocima i praktičnim i sigurnim načinima za njegovo upravljanje.
Šta je poremećaj depersonalizacije?
Depersonalizacija je oblik disocijacije, privremeni prekid veze između svijesti, pamćenja, emocija i samopercepcije. Kod depersonalizacije, poremećaj se fokusira na osjećaj sebe: osoba se osjeća promijenjeno, otuđeno ili nestvarno. Ovo stanje se razlikuje od halucinacija ili psihoze. Kod depersonalizacije, osoba uglavnom ostaje svjesna da je ono što doživljava senzacija ili osjećaj, a ne objektivna stvarnost.
U kliničkoj dijagnozi, depersonalizacija se često javlja kao dio poremećaja depersonalizacije/derealizacije. Ako je depersonalizacija izražena, ljudi mogu imati poteškoća u funkcioniranju na poslu, u školi ili u društvenim odnosima zbog upornog osjećaja nestvarnosti i prateće anksioznosti.
Depersonalizacija vs. derealizacija
Iako se često javljaju zajedno, razlikuju se:
– Depersonalizacija: osjećaj odvojenosti od sebe. Na primjer, osjećaj da ste robot, prigušene emocije ili da sebe vidite kao da ste izvana.
– Derealizacija: osjećaj da svijet oko vas nije stvaran ili da vam se čini čudnim. Na primjer, soba se čini "lažnom", boje izgledaju drugačije ili se drugi ljudi osjećaju kao likovi u filmu.
Oboje može izazvati paniku jer se osoba boji da će "izgubiti razum", a to obično nije slučaj.
Uobičajeni simptomi
Simptomi poremećaja depersonalizacije mogu varirati, ali neki od uobičajenih uključuju:
1. Osjećajte se kao da posmatrate sebe spolja
Kao da ste "iza" očiju ili kao da gledate sebe kako se krećete i govorite.
2. Gubitak osjećaja vlasništva nad tijelom
Osjećaj kao da vam dijelovi tijela ne pripadaju ili kao da vam se veličina tijela promijenila.
3. Emocije se osjećaju tupo ili udaljeno
Znaš da bi trebao/trebala biti tužan/tužna ili sretan/sretna, ali to ne možeš baš osjetiti.
4. Oštećena percepcija vremena i pamćenja
Vrijeme se čini sporim ili brzim, sjećanja mutna ili kao da nisu nečija vlastita iskustva.
5. Anksioznost i strah od "ludila"
Mnogi ljudi zapravo postaju još više u panici jer se boje da će ovo stanje biti trajno, iako se obično poboljšava liječenjem.
Simptomi mogu trajati minutama, satima ili čak danima. Kod perzistentnih poremećaja, ovi osjećaji mogu trajati sedmicama ili mjesecima.
Uzroci i faktori rizika
Ne postoji jedan uzrok. Depersonalizacija se često javlja kao reakcija mozga na visok stres ili određena stanja. Faktori koji mogu povećati rizik uključuju:
– Jak stres i anksioznost
Napadi panike, iscrpljenost ili ekstremni životni stres mogu izazvati depersonalizaciju.
– Psihološka trauma
Iskustva nasilja, zlostavljanja, nesreća ili događaja opasnih po život mogu uzrokovati da mozak koristi disocijaciju kao mehanizam preživljavanja.
– Nedostatak sna i umor
Loš san čini nervni sistem sklonijim "preopterećenju" i izaziva nestvarne senzacije.
- Depresija
Osjećaji praznine i tuposti mogu biti povezani s iskustvima depersonalizacije.
– Upotreba određenih supstanci
Marihuana, halucinogeni, stimulansi ili prekomjerna upotreba alkohola mogu kod nekih ljudi izazvati epizode depersonalizacije/derealizacije, posebno ako su praćene anksioznošću.
– Određena medicinska stanja
Na primjer, migrene, epilepsija, vestibularni poremećaji ili nuspojave lijekova. Stoga je ponekad potrebna medicinska procjena kako bi se isključili fizički uzroci.
Jednostavno rečeno, depersonalizacija se često posmatra kao "zaštitni način" mozga: kada stres postane previsok, mozak smanjuje intenzitet emocija i senzacija kako bi pomogao pojedincu da preživi. Problem je u tome što ovaj način može djelovati uznemirujuće i zastrašujuće ako se javlja kontinuirano.
Kako se nositi s tim: praktični koraci
Liječenje depersonalizacije obično kombinuje psihološke pristupe, promjene načina života i, ako je potrebno, medicinsku terapiju. Evo nekoliko strategija koje mogu pomoći.
1. Shvatite da su ovi osjećaji uobičajeni i da se mogu poboljšati.
Mnogi ljudi upadnu u zamku stalnog provjeravanja da li su "pravi". Kada paničite, vaš nervni sistem postaje aktivniji i simptomi se mogu pojačati. Podsjećanje da je depersonalizacija reakcija na stres, a ne znak ludila, može pomoći u smanjenju straha koji pogoršava stanje.
2. Tehnika uzemljenja (uzemljenje sebe)
Uzemljenje vam pomaže da se ponovo povežete sa svojim tijelom i okolinom. Neke tehnike koje možete isprobati uključuju:
– 5-4-3-2-1 tehnika: navedite 5 predmeta koje vidite, 4 stvari koje osjećate dodirom, 3 zvuka koja čujete, 2 mirisa koja mirišete i 1 okus koji kušate.
– Hladan dodir: operite lice hladnom vodom ili držite kocku leda neko vrijeme kako biste poslali snažan signal nervnom sistemu.
– Svjesno kretanje: sporo hodanje uz obraćanje pažnje na tabane koji dodiruju pod ili stiskanje antistresne loptice.
– Redovno disanje: udahnite 4 puta, zadržite 2 puta, izdahnite 6-8 puta. Fokusirajte se na duge izdisaje kako biste smirili tijelo.
Cilj nije "prisiliti ga da nestane", već pomoći mozgu da se osjeća sigurno.
3. Smanjite ponašanja koja pojačavaju simptome.
Neke navike zapravo održavaju depersonalizaciju, na primjer:
– Stalno provjeravanje „jesam li stvaran/stvarna?“
– Dugo gledanje u ogledalo radi potvrde identiteta
– Beskrajna potraga za uvjeravanjem na internetu (lutanje kroz prozore o simptomima)
– Izbjegavanje društvenih aktivnosti zbog straha od recidiva
Pokušajte to zamijeniti aktivnostima koje vam na zdrav način zaokupljaju pažnju: lagani poslovi, vježbanje, vrtlarstvo, kuhanje ili neki kreativni hobi.
4. Upravljajte snom, kofeinom i rutinama
Nervni sistem je usko povezan s depersonalizacijom. Male promjene često imaju velike posljedice:
– Redovno spavajte 7-9 sati, smanjite ostajanje budnim do kasno
– Ograničite kofein ako izaziva anksioznost (kafa, jak čaj, energetska pića)
– Jedite redovno kako biste održali stabilnost šećera u krvi
– Lagana do umjerena vježba (brzo hodanje, vožnja bicikla, joga) 3-5 puta sedmično
5. Upravljajte stresom i anksioznošću kao korijenom problema
Ako je depersonalizacija izazvana anksioznošću, fokusiranje na anksioznost je često efikasnije od fokusiranja na sam osjećaj „nestvarnosti“. Evo nekoliko načina:
– Napišite dnevnik okidača i obrazaca simptoma
– Vježbe progresivne relaksacije mišića
– Kratka meditacija svjesnosti (s blagim pristupom, jer kod nekih ljudi duboka svjesnost zapravo može izazvati disocijaciju; ako se to dogodi, odaberite uzemljenje zasnovano na senzornim sposobnostima)
6. Psihološke terapije koje dokazano pomažu
Stručna pomoć se toplo preporučuje ako se simptomi često javljaju ili ometaju funkcionisanje. Uobičajeno korištene terapije uključuju:
– KBT (kognitivno-bihejvioralna terapija): pomaže u promjeni katastrofičnih obrazaca razmišljanja („Ludim“), smanjuje ponavljajuće provjeravanje i povećava toleranciju na tjelesne senzacije.
– Terapija zasnovana na traumi (npr. EMDR ili terapija obrade traume): ako je depersonalizacija povezana s traumatičnim iskustvom.
– Psihodinamska terapija ili shematska terapija: istražuje emocionalna iskustva i obrasce odnosa koji mogu biti osnova disocijacije.
7. Liječenje: kada je potrebno?
Ne postoji "specifični" lijek za depersonalizaciju koji je uvijek učinkovit za svakoga. Međutim, ljekari/psihijatri mogu propisati lijekove za koegzistirajuća stanja, kao što su:
– Anksiozni poremećaji
- Depresija
– Napadi panike
- PTSP
Ako određene supstance izazovu ili pogoršaju depersonalizaciju, prestanak ili smanjenje upotrebe (uz stručnu pomoć ako je potrebno) može biti ključni korak.
Kada potražiti hitnu pomoć?
Odmah potražite stručnu pomoć (psihologa/psihijatra/doktora) ako:
– Simptomi traju dugo i ometaju posao/školu
– Imate ponovljene napade panike
– Postoji historija neliječene traume
– Misli o samopovređivanju ili osjećaj beznađa
Ako postoji rizik od samopovređivanja, što prije kontaktirajte lokalne hitne službe ili nekoga u blizini ko vam može pomoći da dobijete pomoć.
Zatvaranje
Poremećaj depersonalizacije može se osjećati vrlo strano i zastrašujuće, ali je razumljiv i izlječiv. Ključno je smanjiti anksioznost, ojačati vezu s tijelom i okolinom kroz tehnike uzemljenja, uspostaviti rutine koje podržavaju vaš nervni sistem i potražiti stručnu pomoć ako simptomi potraju. Uz pravilno liječenje, mnogi ljudi doživljavaju značajno poboljšanje i vraćaju se ispunjenijem životu.
Ako želite, mogu vam pomoći da kreirate formalniju (naučni stil) ili popularniju (lakši jezik) verziju ovog članka, uključujući uglađeniji popis literature i strukturu naslova.
